Objavio: CEA | 14/02/2011

INDEKS EKONOMSKE SLOBODE 2011. I IZAZOVI HRVATSKE

UVOD

Svrha članka je analizirati Indeks ekonomske slobode za 2011. godinu. Američka zaklada Heritage Foundation, zagovarajući slobodno tržišne javne politike, svake godine objavljuje opsežno izvješće o stanju ekonomskih sloboda u cijelom svijetu, uključujući poredak među zemljama. Deset ekonomski najslobodnijih zemljama su redom Hong Kong, Singapur, Australija, Novi Zeland, Švicarska, Kanada, Irska, Danska i Sjedinjene Američke Države i Bahrein. Hrvatska se nalazi na 82. mjestu, ispod Crne Gore, ali iznad Italije, Grčke, Srbije te Bosne i Hercegovine.

Može se zaključiti kako Indeks ekonomskih sloboda predstavlja koristan općeniti izvor usporednih informacija o glavnim javnim politikama u pojedinim zemljama, prema kriteriju mjerenja slobode gospodarstva. Premda se pojedine podatke uvjetno može uzimati s rezervom i oprezom, obzirom na ograničenost izvora podataka, što samim time može donekle relativizirati realnu poziciju pojedine zemlje na ljestvici stupnja ekonomske slobode, indeks može služiti kao općeniti okvir za orijentaciju.

Ekonomska sloboda je uglavnom u pozitivnoj korelaciji s ekonomskim standardom i prosperitetom. Shodnom tome, političari i politički analitičari u pojedinim zemljama, a tako i u Hrvatskoj, trebali bi ovaj indeks uzimati u obzir s ozbiljnošću, obzirom na konstantne izazove unaprijeđenija slobodnog tržišta.

Hrvatska je tek relativno ekonomski slobodna zemlja. Stoga su krajnje nužne još neprovedene strukturalne reforme usmjerene na uspostavu vladavine prave kroz suzbijanje korupcije, pogotovo u pravosuđu, bolju zaštitu vlasničkih prava u kontekstu pravne sigurnosti i poštivanja ugovora, unaprjeđenje ulagačke klime kroz suzbijanje korupcije i pojednostavljenje birokratskih propisa javne uprave, liberalizaciju radnog zakonodavstva, porezno rasterećenje rada, sniženje javne potrošnje i državnih potpora te državnih intervencija kroz kontrolu cijena i vlasništva u mnogim poduzećima. To su okvirne smjernice koje će utjecati na povećanje ekonomske slobode u Hrvatskoj, a ovise o političkoj i administrativnoj volji onih koji imaju odgovornost donošenja odluka za provođenje pojedinih javnih politika.

STANJE EKONOMSKE SLOBODE U SVIJETU

Američka zaklada Heritage Foundation svake godine objavljuje opsežno izvješće o stanju ekonomskih sloboda u cijelom svijetu, uključujući poredak među zemljama. Indeks ekonomske slobode za 2011. godinu ne donosi značajne promjene u odnosu na prethodnu godinu, ali ukazuje na određene ekonomske trendove.

Općenito, prosječna razina ekonomske slobode u svijetu je porasla za 0,3 postotna boda i ove godine iznosi 59,7%. To je prije svega rezultat fiskalno održivih i reformskih politika u svim svjetskim regijama, osim Europe i Sjeverne Amerike. Primjerice, u velikom minusu o odnosu na 2010. godinu su Island, Irska, Grčka, Italija i Ujedinjeno Kraljevstvo, a blago i Sjedinjene Američke Države.

Deset ekonomski najslobodnijih zemljama su redom Hong Kong, Singapur, Australija, Novi Zeland, Švicarska, Kanada, Irska, Danska i Sjedinjene Američke Države i Bahrein. Među europskim zemljama, među prvih pedeset u svijetu još ulaze redom Luksemburg, Estonija, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Finska, Cipar, Austrija, Švedska, Njemačka, Litva, Češka, Norveška, Španjolska, Belgija, Slovačka i Island. Francuska se nalazi na relativno dalekom 64. mjestu, jedno mjesto ispod Rumunjske. Hrvatska se nalazi na 82. mjestu, ispod Crne Gore, ali iznad Italije, Grčke, Srbije te Bosne i Hercegovine. Kina je na niskom 135. mjestu, a niže se još nalaze Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Iran, Libija, Venezuela, Kuba, Zimbabve, Sjeverna Koreja, Afganistan, Irak i Sudan.

Ekonomska sloboda je u pozitivnoj korelaciji s ekonomskim prosperitetom i blagostanjem. Razvijene kapitalističke zemlje uglavnom zauzimaju visoka mjesta na ljestvici, za razliku od zemalja u čijim gospodarstvima prevladavaju socijalistički procesi, ili ostaci koji još nisu uklonjeni liberalizacijskim reformama. Ipak, mnoge razvijene zapadne zemlje imaju pad ekonomske slobode zbog intervencionističkih politika poticanja potražnje utjecale na rast javne potrošnje, deficita i fiskalnog opterećenja. Takve politike su negativno utjecale na rast ulaganja i zapošljavanja u privatnom sektoru. Posljedično takvim politikama povećane javne potrošnje, rastući dugovi su stvorili fiskalne krize u mnogim zemljama, uzrokujući dugoročnu krizu zaposlenosti.

METODOLOGIJA IZRAČUNA EKONOMSKE SLOBODE

Prema preciznoj metodologiji izračuna u koju su uključeni mnogi faktori, mjeri se prosječni postotni indeks koji obuhvaća deset ključnih aspekata ekonomske slobode. Svih deset sloboda je jednako odmjereno tako da ukupni rezultat nije pristran prema ikojoj komponenti.

Poslovna sloboda znači mogućnosti započinjanja, provođenja i zatvaranja poslovnih aktivnosti koje nisu ometane složenim birokratskim propisima i postupcima, već postoji efikasna javna uprava. Shodno tome, mjere se broj, trajanje i troškovi postupaka i dozvola za pokretanje i zatvaranje poslovanja, minimalni temeljni kapital i stopa oporavka. Drugim riječima, pojednostavljenje i ubrzane upravnih postupaka, pogotovo kroz digitalizaciju sustava javne uprave, znatno povećava slobodu poslovanja.

Trgovinska sloboda se općenito mjeri kao odsutnost carinskih i necarinskih prepreka koje utječu na slobodu uvoza i izvoza roba i usluga. Postoje različite necarinske prepreke koje je potrebno uzeti u obzir. Količinske prepreke su uvozne kvote, ograničenja izvoza i trgovinski embargo. Među cjenovne prepreke spadaju antidampinške i kompenzacijske mjere, porezna usklađivanja na granici i različite carinske kvote. Pravne prepreke su različiti postupci vezani uz dozvole, odobrenja i zahtjeve, sanitarne, fitosanitarne, sigurnosne i industrijske standarde, pakiranje, označavanje i oglašavanje proizvoda. Ulagačke restrikcije su vezane uz tečajna i ostala financijska pitanja. Carinska ograničenja se odnose na depozitne zahtjeve te postupke za odobravanje i klasificiranje roba. Također, postoje i izravne državne intervencije kroz subvencije i ostale oblike državnih potpora, zatim potpore industriji, regionalnom razvoju, istraživanjima i razvoju tehnologije, restriktivne useljeničke politike i javna nabava, državna trgovanja, državni monopoli i izvršne koncesije. Drugim riječima, trgovinska sloboda se povećava razmjerno s ukidanjem što većeg broja izravnih i neizravnih trgovinskih prepreka.

Fiskalna sloboda podrazumijeva razinu poreznog opterećenja. U tom kontekstu prije svega se mjeri prosjek najviše granične stope poreza na dohodak i dobit te udjela poreznih prihoda u BDP-u. Zemlje bez ikakvog fiskalnog opterećenje su rijetke jer svaka javna institucija treba određeni dio novca poreznih obveznika za financiranje javnih dobara. Ipak, slobodno gospodarstvo ne opterećuje porezne obveznike u mjeri u kojoj bi to predstavljalo znatno opterećenje za isplativost ulaganja, rada, potrošnje i posjedovanja imovine. Liberalne fiskalne politike su u tom kontekstu važne karike gospodarskog rasta, uključujući povećanje ulaganja i zapošljavanja.

Javna potrošnja je udio proračunske potrošnje i transfera na svim razinama javne uprave u BDP-u. Shodne tome, ekonomska sloboda je veća što je javna potrošnja niža. Ovaj kriterij je ipak potrebno uzeti s rezervom. Premda je sniženje javne potrošnje općenito u pozitivnoj korelaciji s rastom BDP-a, vrlo niska razina javne potrošnje može imati i negativne učinke na BDP obzirom da javni sektor ipak treba imati određeni iznos novca poreznih obveznika za financiranje osnovnih javnih dobara, ali pod uvjetom transparentnog i efikasnog javnog upravljanja. S druge strane, postoji mogućnost viših stopi rasta i uz relativno višu razinu javne potrošnje u usporedbi s nekom drugom zemljom, ukoliko su se provode visoki standardi javnog upravljanja, uključujući transparentne, efikasne i poticajne programe javne potrošnje.

Monetarna sloboda se mjeri kroz ponderiranu prosječnu stopu inflacije u zadnje tri godine i stupanj kontrole cijena. U ovom kontekstu, ideal slobodnog tržišta je stabilnost cijena, odnosno odsutnost makroekonomskih intervencija, uključujući i deprecijacije domaće valute sa svrhom poticanja proizvodnje i izvoza, a na štetu potrošača i dužnika.

Ulagačka sloboda znači odsutnost prepreka slobodnom protoku kapitala koji se ulaže. U tom kontekstu mjeri se nacionalni tretman stranih ulaganja, transparentnost, efikasnost i birokratsko opterećenje ulagača, restrikcije na kupnju zemljišta, restrikcije u pojedinim gospodarskim sektorima, sigurnost uloženog kapitala od eksproprijacije bez mogućnosti pravedne naknade te kontrola deviza i kapitala.

Financijska sloboda predstavlja razinu efikasnosti bankarskog sustava, uključujući neovisnost od državnih intervencija u financijski sektor. Primjerice, državni vlasnički udjeli u bankama smanjuju konkurentnost i financijsku slobodu. U uvjetima slobodnog tržišta, središnja banka je neovisna, a njezini pravni i nadzorni mehanizmi su ograničeni na poštivanje ugovornih obveza i sprječavanje prijevara. Također, zajmovi se određuju prema tržišnim uvjetima, a ponuda financijskih usluga pojedincima i poduzećima je raznolika. Banke imaju slobodu proširivanja zajmova, prihvaćanja depozita i poslovanja u stranim valutama. Strane financijske institucije slobodno posluju i imaju ravnopravan položaj s domaćim. Shodno navedenim kriterijima, mjeri se stupanj državne regulacije financijskih usluga, državnih intervencija na alokaciju zajmova, eventualni vlasnički udjeli javnog sektora u financijskim institucijama, razvijenost tržišta kapitala i financija te otvorenost stranoj konkurenciji.

Vlasnička prava znače stupanj pravne sigurnosti i slobode stjecanja i akumuliranja privatne imovine. Također se mjeri i eventualno postojanje mogućnosti eksproprijacije, stupanj neovisnosti pravosudnog sustava, prisutnost korupcije u sudstvu te mogućnosti provođenja ugovora.

Sloboda od korupcije je stanje odsutnosti pravne nesigurnosti i neizvjesnosti za gospodarske odnose koja se očituje kroz razne oblike nezakonitih aktivnosti zlouporabe položaja. Korupcija je u barem maloj mjeri prisutna u svim zemljama. U nekima se više odnosno u nekima manje suzbija i procesuira, a u mnogim zemljama korupcija je dio organizirana u raznim sustavima, zaštićena je od vlade i dio je mentaliteta društvenih vrijednosti.

Radna sloboda se odnosi stupanj pravne regulacije tržišta rada. Stoga se mjeri udio propisane minimalne plaće u prosječnoj dodanoj vrijednosti po radniku, eventualne prepreke za zapošljavanje dodatnih radnika, složenost postupaka i visina troškova otpuštanja radnika, duljina otkaznog roka, visina otpremnina i broj dopuštenih radnih sati u određenom vremenu. Fleksibilnost tržišta rada je jedna od glavnih karika nužnih za povećanje konkurentnosti radne snage i zaposlenosti u gospodarstvu. Razne rigidne odredbe u zakonodavstvu i kolektivnim ugovorima povećavaju rizike poslovnom sektoru zbog nemogućnosti prilagođavanja broja i troškova radnika te radnog vremena izazovima konkurentnosti i isplativosti poslovanja. Upravo zbog toga, stopa zapošljavanja je niža nego što bi bila u liberalnijim uvjetima.

Ovisno o mjerenju pojedine kategorije, koriste se podaci važnih institucija, kao što su Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija, Međunarodni monetarni fond, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, Transparency International, Economist Inteligence Unit, Europska unija, američka vlada i vlade pojedinih zemalja, izvješća pojedinih tvrtki i dr. Kao što je spomenuto, podatke se može uzimati s rezervom i oprezom te ih se treba preispitivati. Organizacije mogu imati različite podatke ili tumačenja istih podataka, što može relativizirati poziciju određene zemlje na ljestvici, odnosno njezin točan indeks ekonomske slobode. Ipak, indeks vrijedi uzeti u obzir kao okvirni pregled stanja, ključnih problema i korisnih informacija koje mogu poslužiti kao smjernice za dugoročno održive slobodno tržišne reforme i odgovorne javne politike.

USPOREDNE PREDNOSTI I NEDOSTACI

Ekonomska sloboda je postotni ideal. U stvarnosti niti jedna zemlja nije 100% slobodna, prema kriterija koji se uzimaju prilikom mjerenja indeksa. Ipak, to ne znači da zemlja ne može težiti povećanju ekonomske slobode, kao što može težiti i suprotnom. Prvi na listi ekonomske slobode i dalje je Hong Kong sa 89,7 postotnih bodova. To znači da je ta zemlja najbliža idealu ekonomske slobode. Sjedinjene Američke Države se često uzimaju kao paradigmu kapitalizma, pogotovo uzimajući u obzir mnogobrojne aspekte moći u međunarodnim ekonomskim odnosima, ali u 2011. godini se nalaze tek na 9. mjestu sa 77,9 bodova, odnosno jedno mjesto ispod Danske. Kao zemlja poznata po visokoj razini javne potrošnje i poreza, Danska je među deset najslobodnijih zemalja jer u ostalim segmentima ekonomske slobode postiže visoke rezultate. Slično vrijedi i za Švedsku, premda je tek 22. mjestu ljestvice.

Anglosaksonske zemlje, Australija, Novi Zeland i Kanada su učvrstile svoje pozicije među najboljima, uz dvije vodeće zemlje Hong Kong i Singapur te Švicarsku i Dansku koje bilježe rast indeksa. Irska bilježi pad, premda je i dalje među prvih deset, dok Ujedinjeno Kraljevstvo više nije među prvih petnaest. Može se zaključiti da liberalni modeli ekonomske politike u navedenim zemljama doprinose ekonomskoj slobodi.

Estonija je najbolja među tranzicijskim zemljama na visokom 13. mjestu. U toj skupini zemalja još treba istaknuti Litvu, Češku i Slovačku. Estonija ima usporedne prednosti u segmentima poslovne, fiskalne, ulagačke i financijske slobode te poštivanja vlasničkih prava, uz relativno zadovoljavajuću slobodu od korupcije. Potrebno je istaknuti kao je okvirna razina ekonomske slobode u Estoniji ista kao u Sjedinjenim Američkim Državama, odnosno oko 75%, što prije svega govori o velikom reformskom napretku Estonije, ali i američkom „keynesianskom“ padu. Češka i Slovačka imaju relativno dobre pokazatelje na temelju provedenim strukturalnim reformama, ali i dalje relativno visoku korupcija i nisku zaštitu vlasničkih prava te problem visoke javne potrošnje, premda ne o tolikoj mjeri kao neke zapadnoeuropske zemlje.

Među južnoeuropskim zemljama najbolje pozicije imaju Cipar i Španjolska, za razliku od zemalja Zapadnog Balkana te Italije i Grčke. Sjevernoeuropske zemlje su uglavnom bolje postojeće od južnoeuropskih, dok se to baš i ne odnosi na relacije zapada i istoka, obzirom na dobre rezultate pojedinih tranzicijski zemalja te protekcionističke i intervencionističke politike mnogih zapadnoeuropskih zemalja. Na području Latinske Amerike najviše mjesto zauzima Čile, poznat po slobodno tržišnim reformama, a među arapskim zemljama ističu se Bahrein i Katar, zemlje bogate naftom, ali i uz druge usporedne prednosti.

POZICIJA HRVATSKE

Hrvatska se sa 61,1 bodom nalazi na 82. mjestu kao djelomično slobodno gospodarstvo. Hrvatska relativno dobro stoji u kontekstu trgovinske i monetarne slobode kao i financijske slobode. Problemi postoji na području fiskalne i ulagačke slobode, a najviše na području zaštite vlasničkih prava, korupcije i rada.

Hrvatska ima visoku razinu trgovinske slobode, ali problematična područja su visoke carine za poljoprivredne proizvode, uvozne dozvole za određene robe, složeni propisi i standardi te neefikasna carinska uprava.

Monetarna sloboda je visoka zbog umjerene inflacije, ali i uklanjanja potpora cijenama, premda i dalje postoji kontrola cijena za određene proizvode. Problem ostaje u državnim intervencijama na cijene putem javnih poduzeća.

U kontekstu fiskalne politike, visoko granična stopa poreza na dohodak je snižena sa 45 na 40%, dok je stopa poreza na dobit od 20% ocijenjena zadovoljavajućom. Javna potrošnja ima veliki udio u BDP-a, dok se javni dug zajedno s jamstvima povećao. Veliki zaostaci leže u nedostatku privatizacijskih procesa i visokim državnih potporama.

U pogledu financijske slobode, poboljšao se pristup poduzetničkim zajmovima, a privatizacije banaka su osnažile povjerenje u bankarski sustav. Kao prednosti ističu se efikasnost pravnog i nadzornog okvira, kao i tržišna alokacija zajmova te rastuće tržište kapitala.

Ključni problemi su niska razina zaštite vlasničkih prava, raširena korupcija i rigidno tržište rada te loša poslovna i ulagačka klima. Najveći rizik za ekonomsku slobodu Hrvatske predstavlja raširena korupcija, pogotovo u sudstvu, neefikasnosti i sporosti pravosudnog sustava, što smanjuje pravnu sigurnosti poslovnog sektora. Spominje se da neki ulagači zahtijevaju da se arbitraže o sklopljenim ugovorima provode izvan Hrvatske. Piratstvo je široko rasprostranjeno, kao oblik kršenja prava intelektualnog vlasništva. Nadalje, tržište rada je rigidno regulirano, što otežava zapošljavanje i rast produktivnosti. Visoka je i cijena rada, obzirom na porezno opterećenje plaća.

Poslovnu i ulagačku klimu otežavaju rigidni propisi, neefikasnosti sustava i korupcije na određenim razina birokracije i sudstva. Stoga se preporuča povećanje transparentnosti, kao i usvajanje pravila Europske unije. Ne postoji formalna diskriminacija stranih ulagača.

USPOREDBA HRVATSKE I ESTONIJE

Hrvatska se ne može razmjerno uspoređivati sa razvijenim zapadnim zemljama koje imaju dugu tradiciju tržišnih odnosa u gospodarstvu. Hrvatska kao tranzicijska zemlja teži potpunom prelasku iz socijalističkih procesa u kapitalističke. Kao primjer za usporedbu može se uzeti Estonija, zemlja približno iste razine proizvodnog standarda mjerenog u kupovnoj moći stanovništva.

Estonija je poznata po brojnim uspješno provedenim slobodno tržišnim reformama. Estonija je primjer zemlje gdje su se na vrlo transparentan i očit način testirale mnoge klasične teorijske ideje i pozitivni učinci ekonomskog liberalizma. To je zemlja visoke razine poslovne i ulagačke slobode obzirom na postojanje jednostavnih elektroničkih postupaka na svim razinama javne uprave, koji štede strpljenje, vrijeme i novac poduzetnika i ulagača, za razliku od Hrvatske. Propisi su transparentni, a imovina zaštićena, što nije slučaj u Hrvatskoj. Također, poštuju se vlasnička prava i ugovori se provode, a registracija vlasništva je jednostavna. Korupcija postoji u određenoj mjeri, ali se sankcionira i nije institucionalno tolerirana, za razliku od Hrvatske. Radno zakonodavstvo je fleksibilnije od hrvatskog. Estonija je na drugom mjestu u svijetu u kontekstu ulagačke slobode, četvrta po financijskoj slobodi, dvanaesta po trgovinskoj slobodi i dvadeseta po pitanju zaštite vlasničkih prava.

U pogledu javnih financija, postoje značajne razlike. Estonija ima relativno niski udio javnog duga u BDP-u, udio javne potrošnje u BDP-u je niži. Snage socijalizma su široko nadvladane tijekom uspješne estonske tranzicije, pa privatni sektor stvara čak oko 80% BDP-a, mnogo više nego široko neprivatizirana Hrvatska. Porezno opterećenje je umjereno. Porez na dobit je 21%, slično kao u Hrvatskoj, ali zato Estonija ima jedinstvenu stopu poreza na dohodak, dok su reinvestirani iznosi dobiti u cijelosti oslobođeni oporezivanja.

ZAKLJUČCI

Iz navedene analize moguće je donijeti slijedeća tri važna zaključka. Prvo, indeks ekonomskih sloboda predstavlja koristan općeniti izvor usporednih informacija o glavnim javnim politikama u pojedinim zemljama, prema kriteriju mjerenja slobode gospodarstva. Premda se pojedine podatke uvjetno može uzimati s rezervom i oprezom, obzirom na ograničenost izvora podataka, što samim time može donekle relativizirati realnu poziciju pojedine zemlje na ljestvici stupnja ekonomske slobode, indeks može služiti kao općeniti okvir za orijentaciju.

Drugo, ekonomska sloboda je uglavnom u pozitivnoj korelaciji s ekonomskim standardom i prosperitetom. Shodnom tome, političari i politički analitičari u pojedinim zemljama, a tako i u Hrvatskoj, trebali bi ovaj indeks uzimati u obzir s ozbiljnošću, obzirom na konstantne izazove unaprijeđenija slobodnog tržišta. To se posebno odnosi na Hrvatsku, ostale zemlje jugoistočne Europe, ali i tranzicijske zemlje.

Treće, među tranzicijskim zemljama se na visokom mjestu u svjetskom rangu ističe samo Estonija, premda relativno dobre pozicije imaju i Litva, Češka i Slovačka. Hrvatska se nalazi na niskom 87. mjestu. Hrvatska je tek relativno ekonomski slobodna zemlja. Stoga su krajnje nužne još neprovedene strukturalne reforme usmjerene na uspostavu vladavine prave kroz suzbijanje korupcije, pogotovo u pravosuđu, bolju zaštitu vlasničkih prava u kontekstu pravne sigurnosti i poštivanja ugovora, unaprjeđenje ulagačke klime kroz suzbijanje korupcije i pojednostavljenje birokratskih propisa javne uprave, liberalizaciju radnog zakonodavstva, porezno rasterećenje rada, sniženje javne potrošnje i državnih potpora te državnih intervencija kroz kontrolu cijena i vlasništva u mnogim poduzećima. To su okvirne smjernice koje će utjecati na povećanje ekonomske slobode u Hrvatskoj, a ovise o političkoj i administrativnoj volji onih koji imaju odgovornost donošenja odluka za provođenje pojedinih javnih politika.

IZVORI

Heritage Foundation (2011): Indeks ekonomske slobode 2011

http://www.heritage.org/Index/pdf/2011/Index2011_Full.pdf


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d bloggers like this: