Objavio: CEA | 06/10/2011

PRIVATIZACIJSKE NEDOUMICE

Kako i gdje započeti institucionalne reforme u Hrvatskoj? Što reforme zapravo znače kada se udaljimo od općenitih političkih obećanja o njihovom provođenju i rezultatima? Privatizacijski procesi sigurno pripadaju kategoriji nužnih institucionalnih reformi čija svrha je povećanje efikasnosti menadžmenta, investicija i konkurentnosti. Ipak, kako će političari tu nužnost objasniti većini biračkog tijela koje se protivi daljnjoj „rasprodaji obiteljskog srebra i narodnog blaga“, pogotovo kada smo već „sve prodali strancima“?

Čini se kako strahovi od privatizacijskih procesa nikada nisu bili veći u Hrvatskoj, premda su prošla već dva desetljeća tranzicije, nakon sloma socijalističkog sustava. Dominantno javno mišljenje o nužnosti državnog upravljanja poduzećima i protivljenju bilo kojem obliku privatizacije, pogotovo kada je u pitanju strani vlasnik, idealno se uklapa u obrazac socijalističkog načina razmišljanja.

Taj stav dodatno je ohrabren činjenicom da su se neki privatizacijski procesi u Hrvatskoj provodili protuzakonito ili je bilo određenih manjih nepravilnosti. Začuđujuće je kako ta činjenica vodi prema zaključku kojime se privatizacija izjednačava s kriminalom. Kao da kriminal ne može postojati i u okviru državnog upravljanja poduzećima. Isto tako bi bilo pogrešno izjednačiti državno upravljanje poduzećima s kriminalom.

Drugim riječima, nužna pretpostavka svake funkcionalne države i cijelog društva je vladavina prava. Koliko god to neuvjerljivo zvučalo protivnicima kapitalizma, jedno je sigurno – nema kapitalizma bez vladavine prava. Ako želimo biti precizniji, nema slobodno tržišnog (liberalnog) kapitalizma bez vladavine prava. Sve ostalo može se nazvati samo pravim imenom – „koruptivni kapitalizam“ i sličnim nazivima. Svaki liberal će se odlučno složiti s činjenicom kako simptomi takvog kapitalizma postoje, a pogotovo u Hrvatskoj gdje se vladavina prava razvija više kao nužni uvjet pristupanja Europskoj uniji, nego kao odraz društvenog mentaliteta koji cijeni poštivanje zakona. Dakako, svaki liberal će biti spreman argumentirano braniti slobodno tržišni kapitalizam, što uključuje i privatizacije.

Sama činjenica da bi vlasnik nekog državnog (hrvatskog) poduzeća mogao postati stranac, dovoljno je snažan motiv za izražavanje straha. Ovakav stav ne može se drugačije nazvati nego „ekonomskom ksenofobijom“. Uostalom, kako kritičari privatizacija zamišljanju nacionalnu ekonomiju? Kao zatvoreno i samodostatno tržište na kojem će država štititi domaće proizvođače i poduzeća u svojem vlasništvu u odnosu na konkurenciju izvana. Unatoč činjenici da protekcionizam vodi prema višim cijenama usluga i roba, što izravno snižava dohodovni standard potrošača. I unatoč činjenici da protekcionizam ograničava tehnološke inovacije koje su u velikoj mjeri rezultati stranih direktnih investicija.

Također, protekcionizam štiti postojeća radna mjesta u državnim poduzećima, što odgovara interesima moćnih sindikata. Ipak, može li ekonomija normalno funkcionirati uz uvjerenje kako se sva radna mjesta trebaju čuvati, neovisno o njihovoj efikasnosti? Nije li upravo rigidno tržište rada jedan od uzroka nedostatka konkurentnosti, dodatno začinjen odsutnošću restrukturiranja i privatizacija?

I dok se kritičari neoliberalizma pozivaju na primjer socijalnih država koje navodno štite svoje resurse i strateške interese, navodeći primjer Švedske, Austrije ili neke druge zemlje, potrebno je pozvati se upravo na primjere tih zemalja kada su u pitanju privatizacije. I Švedska i Austrija privatizirale su gotovo sva poduzeća. S druge strane, u Hrvatskoj postoje stotine poduzeća u kojima javni sektor ima barem manjinski, ako ne i većinski vlasnički udio. A mnogo je i onih koja su u cijelosti u javnom vlasništvu.

I dok javnost može tješiti pomisao kako je dobro što njima upravlja javni sektor, svatko razuman bi se trebao ozbiljno zabrinuti o troškovima financiranja takvih poduzeća. Prvo, velika većina njih ovisi o državnim subvencijama bez kojih bi propala. Drugo, velika većina takvih poduzeća su monopoli koji izravno narušavaju slobodu tržišnog natjecanja, odnosno konkurenciju više ponuđača usluga i roba. Monopoli dižu cijene iznad njihove konkurentske razine, a visoke monopolističke cijene se uvijek relativna kategorija kada se ne mogu uspoređivati s domaćom konkurencijom obzirom da ona ne postoji.

Tako porezni obveznici, koji su ujedno i potrošači, plaćaju dvostruku cijenu. Plaćaju višak poreza i/ili pak zaduživanja kako bi se iz proračuna isplatile subvencije javnim poduzećima. Obzirom da subvencije često ne pokrivaju sve troškove neefikasnosti takvih poduzeća, potrošači moraju plaćati i visoke cijene, odnosno više nego u slučaju postojanja konkurencije. Drugim riječima, višak radnih mjesta u javnim poduzećima i ostale organizacijske neefikasnosti uzrokovane odsutnošću restrukturiranja i privatizacije, ima svoju cijenu koju plaćaju porezni obveznici kao kolektivni vlasnici tih poduzeća, kao i sami potrošači.

Privatizacije su važan segment kada su u pitanju institucionalne reforme. Država koja želi povećavati konkurentnost treba uzeti u obzir nužnost provođenja privatizacijskih procesa u što većoj mjeri. Javni sektor treba imati ograničene funkcije i potrošnju iz proračuna, kako porezno opterećenje ne bi bilo visoko i kako se za javne troškove ne bi trebalo zaduživati. Javni sektor nije dobar poduzetnik, stoga tu ulogu treba prepustiti privatnoj inicijativi i slobodnoj konkurenciji od koje će korist imati potrošači i cijela ekonomija. To će ujedno pomoći javnoj upravi da se ograniči na svoje nužne funkcije osiguravanja adekvatnog okvira za slobodno tržište, na kojem nema mjesta ekonomskom protekcionizmu i strahu od privatizacije.


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d bloggers like this: