Objavio: CEA | 17/01/2012

Dinko Tomašić: Analiza knjiga – „Politički razvitak Hrvata“ i „Društveni razvitak Hrvata“

UVOD
Dinko Tomašić, jedan od najpoznatijih hrvatskih sociologa, daje prikaz političke i društvene povijesti Hrvata. Obzirom da je sociološka perspektiva razvitka Hrvata često nedostajala tijekom hrvatske povijesti, knjige Dinka Tomašića nam otvoreno progovaraju u sustavima vrijednosti koji su dominirali među Hrvatima tijekom višestoljetne povijesti. Knjige otvoreno progovaraju o problemu plemenske kulture koja je svojstvena području Balkana, kao i snažnim protureformacijskim i antiprosvjetiteljskim tendencijama među Hrvatima, kada se analiziraju uzroci nedostatka liberalnih i naprednih ideja u razvitku Hrvata.

IZMEĐU ZAPADA I ISTOKA
Hrvati naseljavaju prostor za koji je bila karakteristična borba između zapadnog i istočnog Rimskog carstva. Unutar zapadnog carstva postojala je borba latinske i franačko-germanske kulture. U tom kontekstu, Hrvati su živjeli na graničnom području sukoba. Pripadnost zapadnom carstvu značila je i prihvaćanje katolicizma kao dominantne konfesije, dok je istočno carstvo prihvatilo pravoslavlje.

PROTUREFORMACIJA I ANTIMAĐARIZAM
Kada je protestantska reformacija u 16. stoljeću dovela do konfesionalne podjele u zapadnom carstvu, Hrvati su većinom ostali odani rimskom katolicizmu. Tako je izrazito moćna katolička protureformacija u Hrvata, kao i uglavnom u ostatku Habsburške monarhije, bila usmjerena protiv germanskog i mađarskog protestantizma koji su se širio i na hrvatske prostore. Hrvatsko plemstvo je izabralo Habsburgovca katolika Ferdinanda I., čime se jasno distanciralo od mađarskog kalvinističkog protestantizma.

Početkom 17. stoljeća Hrvatski sabor priznaje katolicizam kao jedinu dopuštenu konfesiju i slijedi masovni progon protestanata. Ipak, Zrinski su bili na strani Mađara i pobornici reformacije, što nije odgovaralo katoličkom kleru.

Kasnije je mađarski liberalni nacionalizam u 19. stoljeću pod vodstvom protestanta Lajosa Kossutha značio borbu za građanska prava i slobodu vjeroispovijesti. Ban Josip Jelačić je predvodio Hrvate protiv mađarskog liberalizma i protestantizma, stavši na stranu klerikalnog konzervativizma Habsburške monarhije.

Među poznatim hrvatskim protureformatorima potrebno je istaknuti panslavista Jurja Križanića, ali i Mihovila Pavlinovića, jugoslavista koji se snažno protivio Nijemcima, obzirom da je protestantizam smatrao bezbožnim.

SELJAČKI POKRET
Seljački pokret je karakterizirala zadružna kultura na području Hrvatskog Zagorja i Međimurja, nasuprot plemenskoj kulturi Balkana i feudalističkoj eksploataciji seljaka. Važnu ulogu je imala samodisciplina, pa je racionalnost u djelovanju mogla biti na višoj razini nego u plemenskoj kulturi. Društvena pravednost je bila važna ideološka baza hrvatskih seljaka. Premda su seljačke bune postojale već u 13. i 14. stoljeću, glavni prosvjed seljaka se dogodio u 16. stoljeću. Tako je seljačka buna Matije Gupca je bila usmjerena protiv feudalizma i represivne politike Rimske crkve koja je bila u službi feudalnog poretka. Ekonomski problem je bio u nametanju crkvene desetine seljacima, s prijetnjama prinudom i prokletstvom. Seljaci su bili aktivni u borbi protiv feudalnih privilegija.

Ekonomska diferencijacija je kod seljaka bila mala. Seljaci su bili organizirani u zadrugama, odnosno skupštinama, kao autonomnim i demokratskim organiziranim teritorijalnim jedinicama. Rodbinske veze nisu nužno imale veliku važnost u odlučivanju koliko načelo jednakosti, za razliku od plemenske kulture. Važna je bio kolektivni interes, a ne politika gole prinude i egoizma. Suradnja i poštivanje mišljenja su bili na mnogo višoj razini nego u plemenskoj kulturi, iz koje se razvila agresivnost i autoritarnost u načinu razmišljanja.

PLEMENSKA KULTURA
Etnički nacionalizam dijela Hrvata je bio karakteriziran strahom od drugih naroda te postojanjem plemenske solidarnosti i autokratskog načina upravljanja. Njegovo porijeklo je u plemenskoj kulturi, karakterističnoj za balkanske prostore. Solidarnost se bazirala na krvnom srodstvu, odnosno suradnji među rodovima. Rodovi su se ujedinjavali u plemena, premda su među njima postojali sukobi. Pozicije u rodovima su bile nasljedne, po patrijarhalnoj liniji. Postojala je stroga podjela rada između muškaraca i žena, a patrijarhalni sustav se temeljio na omalovažavanju žena i nasilju nad njima.

Među četama plemenskih pljačkaša je dominirao herojski kodeks časti. Sva sredstva su bila dopuštena protiv neprijatelja, neovisno o moralnim načelima. Herojske pjesme su služile jačanju ponosa, mržnje i osvete prema neprijatelju. Karakteristike odgoja u plemenskoj kulturi su bile agresivnost, impulzivnost, egocentrizam i autoritarnost. Prijevare i okrutnost su bili dopušteni načini ponašanja. Politička moć se temeljila na primjeni gole prinude i slijepe podložnosti vladarima. Plemenske skupštine su donosile odluke na bazi prinude od strane plemenskih poglavara, pa su suprotna mišljenja bila smatrana kao izdajnička. Pravo participacije su imali isključivo naoružani muški banditi.

Na području seksualnosti je dominirala moralna hipokrizija. S jedne strane se isticala važnost religije u sferi seksualnosti kroz vrijednost obitelji, a s druge strane muškarci su vodili neobuzdane seksualne živote, suprotne kršćanskim načelima. Pozicija žene u toj ratničkoj kulturi je bila isključivo za rađanje djece. Postojala je izreka da nesretnom čovjeku umire stoka, dok sretnome umire žena.

Iz ekonomske perspektive, to je bila stočarsko – nomadska kultura, koja je prelazila u onu ratničkog karaktera. Zato je važno bilo zauzimanje strateških pozicija, kao priprema za pljačke drugih teritorija. To je bila glavna profesija muškaraca, dok su žene trebale skrbiti za kuću, djecu i stoku. Zbog obrambene nesigurnosti se javila nužnost ujedinjavanja određenih rodova u plemena. Dominiralo je ekstenzivno stočarstvo s agrarnom zaostalošću. Manje od trećine tla je bilo obrađeno. Od stočara su korist imali trgovci. Mnogi stočari su emigrirali.

Velika je bila ekonomska diferencijacija između bogatih i siromašnih. Premda je siromaštvo postojalo, isticala se rastrošnost. To se manifestiralo u kupnji luksuznih dobara, primjerice odjeće i kuće, a mnogo se trošilo na pogrebe i vjenčanja. O vjenčanjima nisu odlučivali samo muškarac i žena, već i rodbina. Ako je bilo konflikata među svatovima, nečasno je i kukavički bilo povlačiti se iz konflikta. Poznata su bila groblja svatova. Ugled svatova se određivao po broju pozvanih gostiju, te velikoj ponudi jela i pića. Krčmarski život je bio popularan. Bogataši su težili isticanju zbog dobivanja časti od društva. Važan je bio vanjski izgled. Govorilo se da su više voljeli odjela nego jela, i da nitko nije znao što je u njima, a svatko je mogao vidjeti što je na njima.

Kler je imao važan utjecaj, većinom tek na nominalnoj razini religioznosti. Iz perspektive prakticiranje vjere, moralnih principa i čitanja Biblije kler je bio na niskoj razini, kao i laici. Kler je dužnost političke kontrole sela i jačanja autoriteta plemenskih poglavica. Poglavice su bili darežljivi prema kleru. Kler je u nekim situacijama zahtijevao krvne osvete za ubojstva poglavica. Praznovjerja i poganska vjerovanja su bila vrlo razvijena zbog nedostatka religijske i znanstvene spoznaje.

Plemenska kultura se počela pretvarati u tzv. hajdučko – uskočku kulturu. Ona je bila dominantna na području Like, vojne krajine, Velebita i Dinare te na bosansko – hercegovačkim, srpskim i islamskim područjima. To su bili granična i neprohodna područja, gdje su dominirale šume, močvare i krš. Ona su teško mogla doći pod administrativnu kontrolu. Uskoci su izbjegavali formalne sankcije tako što su uskakali na područja drugih administrativnih autoriteta. Hajduci su imali svoje pomagače. Hajdučkim plijenom su trgovali krčmari.

Tipičan oblik manifestiranja hajdučke osvete je bilo paljenje sela. To im je donosilo društvenu čast, te su predstavljali uzore budućim generacijama. Autoritarna moć je pripadala harambašama. Laki i kriminalni profit je bio dopušten, a ne naporan rad. Nije postojao smisao u važnosti štednje, što vodi prema akumulaciji kapitala. Zato se u toj kulturi nije mogao razviti kapitalizam.

S druge strane, profesionalna prosjačenja su bila česta. Trgovina se bazirala na pljački i gusarenju. Važna karakteristika trgovca je bila lukavost. Nepravednost je značila mudrost, dok su težnje za pravednošću bile znak gluposti. Lažna svjedočanstva na sudovima su bila tolerirana. Pisma, novac i dokumenti su često bili krivotvoreni. Mjerenja su bila bazirana na prijevarama.

AUSTRIJSKI LIBERALIZAM
Austrijski liberalizam Josipa II. je bio suprotstavljen plemstvu i kleru koji su podržavali latinski jezik, katoličku protureformaciju te kontrolu obrazovanja i građanstva. Način upravljanja je bio centralistički. Edikt o vjerskoj toleranciji je značio slobodu vjeroispovijesti za protestante augsburške (luteranske) i helvetske (reformirane) konfesije, pravoslavce i židove. U njegovo doba razvijali su se trgovine i obrtništvo, ukidali neproduktivni crkveni redovi, pravosuđe odvajalo od uprave i uvedena je opća porezna dužnost.

GRAĐANSKI NACIONALIZAM I JUGOSLAVIZAM
Otpor prema germanizaciji i mađarizaciji se javlja kroz građanski nacionalizam i panslavizam u 19. stoljeću, tijekom kojega pada feudalizma. Pod vodstvom hrvatskog građanstva razvija se jugoslavistička ideja te ideje o ujedinjenju zapadne i istočne Crkve, kako bi se nadoknadili gubici nastali nakon protestantske reformacije. Ipak, jedan dio hrvatskog građanstva nisu bili etnički Hrvati. Hrvatstvo se izjednačuje s katolicizmom, a srpstvo s pravoslavljem.

Frano Supilo je zagovarao jugoslavenski federalizam, kao i Stjepana Radića koji je bio za demokratsku i federalističku Jugoslaviju.

Jugoslavističkoj ideji se protivio liberal Ante Starčević. Pravaši su širili antihabsburšku liberalnu ideologiju Francuske revolucije i hrvatski nacionalizam, usmjeren protiv tzv. Slavosrba, odnosno onih koji su traži ujedinjenje zapadne i istočne crkve. Pravaši su se također snažno protivili utjecaju Nijemaca, Mađara i Talijana.

ZAKLJUČCI
Premda se radi o sociološkim činjenicama, koje se lako mogu spoznati racionalnim promatranjem društva, često se događaju situacije u plemenskim oblicima kultura da ljudi teško prihvaćati sociološke činjenice koje opisuju njihove kulturne vrijednosti. Upravo kritički pristup društvu je u cijelosti suprotan plemenskom društvu. Tim više, kritičko promišljanje smatra se izdajničkim i egoističkim, obzirom da je u suprotnosti sa stečenim kolektivnim mentalitetom narodne mase.

U takvim situacijama nije moguć pluralizam razmišljanja, pa demokracija praktički ne postoji. Pojedinac nema slobodu savjesti i mišljenja da društvene pojave promatra iz perspektive znanstvene objektivnosti i preciznosti, već ih psihologija mase prinuđuje na slijepu čoporativnu odanost, gdje svi moraju misliti kolektivno i simplificirano, uz mnogo historijskih mitova.

Nema sumnje da ovakva kultura nije mogla biti plodna za razvoj demokratskog i kapitalističkog poretka, odnosno građanskog društva. Agresivnost, impulzivnost, autoritarnost, nepoštivanje bazičnih ljudskih prava, nepostojanje mirnog javnog dijaloga, potiskivanje kritičkog i otvorenog razmišljanja kao izdajničkog i lažnog, prezir prema ambicioznim pojedincima, opća moralna hipokrizija, nedostatak smisla za pravednost i vladavinu prava, korupcija i organizirani kriminal, omalovažavanje žena, nasilje u obitelji i druge pojave su samo neke od karakteristika društva koje je bazirano na snažnim antidemokratskim elementima. Odbijajući prihvaćanje zapadnih vrijednosti, ta društva su odredila kulturološki pojam Balkana.

I dok se pojam Balkan čini kao kolokvijalna predrasuda Zapadnjaka, sociološki se Balkan može sasvim jasno prikazati kao prostor na kojem dominiraju necivilizirani društveni odnosi, odnosno nedostatak vrijednosti građanske kulture, općenito karakteristične zapadnim društvima.

Obzirom da je riječ o određenim društvenim vrijednostima, uvijek se javlja rizik generalizacije. Drugim riječima, opisivanje određene kulture analizom njezinog sustava dominantnih vrijednosti ne znači nužno da se svi pojedini pripadnici te kulture mogu okarakterizirati takvih vrijednostima. Isto vrijedi i za sociologiju Hrvata, odnosno ljudi koji su živjeli na područjima današnje Hrvatske.

Kada su u pitanju ključni elementi razvoja Hrvata, značajni za današnji razvoj Hrvata, svakako je potrebno istaknuti sljedeće:
1.Snažan katolički identitet, koji je tijekom cijele povijesti Hrvata bi snažno protureformacijski usmjeren, pa i antiliberalno, izuzevši narodnjački pokret. Hrvati su mnogo više u odnosu na druge srednjoeuropske narode vršili represiju nad slobodom vjeroispovijesti, što se prije svega odnosilo na protestante. Premda je protestantizam postojao i među Hrvatima, luteranizam i kalvinizam su na ovim prostorima ipak opstali kao manjinska konfesija u odnosu na ostale zahvaljujući utjecaju onog dijela Nijemaca, Austrijanaca, Mađara, Slovaka i Čeha koji su prihvatili vjersku samosvijest pojedinca i vlastitog naroda u odnosu na Rim.
2.Josip II. je Hrvatima nametnuo prosvijećeni apsolutizam, što je značilo pokretanje važnih ekonomskih i društvenih reformi kojima se najviše protivila upravo katolička crkva. Svakako je potrebno istaknuti Edikt o vjerskoj toleranciji 1781. godine, na kojeg dolazi do masovnije naseljavanja protestanata iz drugih dijelova Habsburške monarhije.
3.Otpor prema germanizaciji i mađarizaciji bio je prije svega odraz straha od neslavenskih stranaca, odnosno želje Južnih Slavena, odnosno Hrvata i Srba, za što veću samostalnost, što je bio temelj razvoja jugoslavističke ideje. Koliko god hrvatski etnički nacionalisti poriču jugoslavensku ideju, ona je stvorena upravo od Hrvata, odnosno stanovnika Hrvatske, koji su se tako narodnosno osjećali, premda su mnogi sudionici ilirsko-narodnjačkog pokreta bili ne-hrvatskog porijekla.
4.Hrvati iz sjeverne Hrvatske, odnosno Međimurja, Varaždina i Zagorja, imali su bitno drugačiji razvoj od Hrvata iz krajeva južnije od Zagreba, što se odnosi i na seljaštvo i na građanstvo. Ti krajevi su bili pod snažnim srednjoeuropskim utjecajem, kao i prostor Zagreba, Slavonije i Baranje, što je značilo i veću otvorenost za demokratskije i građanskije načine razmišljanja i organiziranja ljudi.
5.Etnički nacionalizam koji se razvio kod jednog dijela Hrvata i Srba ima snažne korijene upravo u plemenskoj kulturi. Vrijednosni sustav takve kulture može objasniti i uzroke balkanskih etničkih sukoba tijekom Drugog svjetskog rata i nakon sloma komunističkog sustava.
6.Premda su se zbog etničkog nacionalizma kod dijela Hrvata i Srba razvile međusobne etničke napetosti i sukobi, potrebno je istaknuti kako je mentalni izvor takve vrste nacionalizma zajednički kod oba naroda. Koliko god se Hrvati trudili mitološki dokazati kako su mnogo različitiji od Srba, radi se u krajnjem slučaju u izrazito sličnim narodima. Povijesna teorija prisutna među Hrvatima kako su Hrvati bili na zapadnoj granici Rimskog carstva, prihvativši katolicizam i latinsko pismo, dok su Srbi prihvatili pravoslavlje i ćirilično pismo, ne daje baš previše racionalnu utjehu. Narodi i nacije ionako nisu prirodne, već umjetne i novovjekovne tvorevine, kako svugdje u Europi, tako i na balkanskim prostorima. Zato teorija o stoljeću sedmom ne zvuči previše uvjerljivo, osim za ljubitelje mitologije. Također, teorija o dva naroda zbog konfesionalne različitosti između katolika i pravoslavaca teško bi prošla u očima mnogih europskih naroda. Zar primjerice Nijemci, Austrijanci, Nizozemci, Mađari, Česi, Slovaci, Slovenci i Latvijci nisu jedan narod samo zato što su neki od njih povijesno bili protestanti, a drugi katolici? Zar Amerikanci i Kanađani nisu nacije, odnosno što je zapravo nacija ako ne skupina građana na jednom teritoriju. Drugim riječima, nacionalna svijest je prosvjetiteljska ideja, čijem razvoju je snažno prethodila i protestantska reformacija. To znači da nije baš uvjerljivo izjednačavati hrvatstvo i katolicizam kao neku paralelnu determinantu i pojmove koji povijesno osnovano mogu ići zajedno. Zapravo, katolička orijentacija Hrvata bila je povijesni dokaz nacionalne neovisnosti od Rima koji se na srednjoeuropskim prostorima služio Habsburškom monarhijom kao instrumentom prisilnog nametanja katolicizma i protunarodne volje rimskog pape.
7.Ostaci plemenske kulture prisutni su među Hrvatima i danas te se mogu smatrati ključnim uzrokom brojnih društvenih, ekonomskih i političkih problema, dodatno začinjenih ostacima fašističke i komunističke svijesti. Stoga je razvoj demokracije i građanskog društva moguć samo uz prevladavanje takvog sustava vrijednosti koji je Dinko Tomašić detaljno opisao.

Narod može saznati istinu o sebi samo ako pojedinci slobodno tragaju za njom i istražuju činjenice, te na temelju njih donose zaključke. Zato je plemenski i općenarodni populizam uvijek potiskivao razumske spoznaje jer se masama može efikasno upravljati samo nametanjem kolektivističkog mentaliteta. A tada individualna sloboda nestaje.

Obzirom da kultura utječe na opću kvalitetu društvenih, ekonomskih i političkih odnosa i institucija, Hrvati trebaju mijenjati načine razmišljanja, kako bi se Hrvatska mogla razvijati u zdravo građanskog društvo znanja, koje cijeni slobodu pojedinca koji se spreman uzdignuti nad diktaturom čoporativne prosječnosti i ograničenosti.

Isto kao što je temeljni preduvjet poduzetništva razvoj kvalitetnih ljudskih potencijala koji se konstantno intelektualno i emocionalno usavršavaju, tako je i s narodima, premda u ovom drugom slučaju taj razvoj ide mnogo teže. Zato treba razvijati poduzetničku kulturu, a to je moguće samo uz liberalizacijske procese u društvu i ekonomiji. Drugim riječima, ekonomski razvoj je posljedica društvenog razvoja. Misaoni procesi među pojedincima i kolektivima imaju izravan utjecaj i na ekonomske procese. Zato je sociologija Dinka Tomašića značajna i za današnje vrijeme, kako bi se hrvatsko društvo moglo razvijati upravo na suočavanju s bolnim istinama. Slično kao što se tijekom psihoanalize osoba treba suočiti sa bolnim istinama koje je potisnula kako bi se obranila raznim mehanizmima, odnosno odlučila samu sebe zavaravati.


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d bloggers like this: